Da li je med veganski?

Kao veganima, često nam postavljaju ovakva pitanja. Da li vegani jedu med? Odgovor je ne. Zašto? Zato što vegani ne jedu životinje niti iskorištavaju druga stvorenja, a tu spadaju i pčele.

Zašto vegani ne jedu med?

Pčele ne
proizvode med za nas, već za svoju košnicu. Da uzimamo od njih med, a da one ne
mogu ni na jedan način da pristanu na proizvodnju meda za nas, je moralno i
etički neispravno i ne slaže se sa veganskim načinom života.

Komercijalne košnice koje dozvoljavaju ljudima da uzimaju med od pčela nisu prirodne – one su projektirane. Matica je manipulirana da ostane u košnici i njene pčele radnice je neće napustiti. Kada ljudi žele oteti njihov med, pčele budu prisilno omamljene i zbunjene, prije nego med koji su napravili za sebe bude otet i prodat za profit.

Zbog čega još vegani ne jedu med?

Postoji
mnogo razloga zašto vegani ne jedu med.

  • Pčele ne proizvode med za ljude, već za sebe. Pčele ne mogu dati odobrenje za proizvodnju meda namjenjenog za ljude. Ovo je iskorištavanje drugih stvorenja i protivi se veganstvu.
  • Proces sakupljanja meda iz košnice izlaže pčele velikom stresu. Komercijalne metode sakupljanja meda uništavaju košnice i ubijaju mnogo pčela.
  • Pčelama se često daje sećer kao zamjena za oteti med, a šećer ne sadrži esencijalne hranjive tvari koje su potrebne pčelama.
  • Često nakon sakupljanja meda, košnice budu uništene zbog profita.
  • Maticama često sijeku krila kako ne bi napustile košnicu.
  • Matice često budu vještački oplođene sjemenom zgnječog mužijaka i prodate online.
  • Selektivno uzgajanje pčela negativno utiče na ostala stvorenja koja skupljaju nektar i uništava okolinu.

Pčele i njhov med

Za vrijeme svog života, jedna pčela radilica proizvede 1/8 čajne kašikice meda. Kada dodaš jednu kašikicu meda u svoju kašu, jedeš životni posao od osam pčela.

Med
je izvor zdravlja za pčele. Kada nemaju to, umiru od gladi. Kada ljudi oduzmu
med pčelama, zamijene ga sa šećernim rastvorom koji ne sadrži ono što je
pčelama potrebno da prežive i budu zdrave. Slike želudaca od pčela koje su
hranjene šećernom vodom su manje i zgrčene, nego zdravi želuci pčela koje jedu
med.

Da
bi se proizvelo 500g meda, pčele moraju posjetiti 2 miliona cvjetova.

Pčele radnice su industrijski radnici.

Sakupljanje meda

Pčele
će učiniti sve kako bi zaštitile svoju košnicu i med koji proizvode, čak i
ubadanje napadača iako znaju da će ih to ubiti.

Da bi sakupili med, pčele moraju biti opčinjene ili zbunjene i to pčelari rade pomoću dima. Dim čini da pčele misle da im je košnica u plamenu i instinktivno reaguju tako što jedu što više meda kako bi se pripremile da napuste tu košnicu. Kad su pčele pune meda, postanu letargične i postoji manja mogućnost da će ubadati.

Dim
također utiče i na njihovo čulo mirisa, što ih sprečava da ispoljavaju znakove
upozorenja drugim pčelama da su napadnute.

Ako
je temperatura dima previsoka, može da otopi krila pčela.

Pčele se nakon toga neće povratiti u normalno stanje 10 do 20 minuta.

Naveliko, u industrijskoj proizvodnji, med se sakuplja pomoću velike mašine koja zgnječi svaku pčelu koja se u panici nađe tu.

Zlostavljanje Matica

Dostava poštom

Da li ste znali da matice možete naručiti preko interneta? E, pa možete.

Samo nekoliko klikova mišem, možete kupiti oplođenu maticu i pčele radilice i bit će vam dostavljene poštom.

Ovakvo
ponašanje prema stvorenjima se protivi sa veganskim principima.

Prisiljena trudnoća

U
većini slučajeva, matice budu vještački oplođene sjemenom pčele mužjaka. Često
se mužjak zgnječi kako bi se izvuklo sjeme iz njega za oplodnju.

Odsječena krila

Pčele
radilice prate maticu gdje god ona išla i nema šanse da će matica ostati u
košnici gdje je ljudi zarobe. Da bi ljudi bili sigurni da će ona ostati tu,
većini matica se odsjeku krila, kako ne bi mogle odletjeti.

Pčele
radilice je nikad neće napustiti, tako da je to jedan efektivan način da
osiguraju ostanak matice i njene porodice. U tom slučaju, oni nemaju drugog
izbora nego da prave med na mjestu gdje su ih ljudi postavili i da im mogu
oduzeti taj med kada dođe za to vrijeme.

Ima mnogo alternativa za med.

Pčele i okolina

Svako
zna koliko je važno da ne dozvolimo populaciji pčela da izumiru. Pčele oprašuju
100 različitih vrsta žitarica, a te žitarice hrane 90% svjeta. Nije teško
zaključiti šta bi se desilo kada ne bi bilo više pčela.

Možda
mislite da kupovinom meda zapravo pomažete planeti.

Sigurno
više košnica znači da ima više pčela i kupnjom meda osiguravamo da ima više
košnica, zar ne?

Ne.

Pčele bivaju često ubijene

Pčele, koje su proizvele med koji ste kupili u marketu, će najvjerovatnije biti ubijene u jesen.

Pčele se mnogo trude da bi proizvele dovoljno meda kako bi preživile zimu, ali onda im ljudi oduzmu med. Za mnoge pčelare, jeftinije je ubiti pčele i košnicu i početi ispočetka u proljeće, nego da ih izdržavaju i hrane tokom zime.

Nekada neće ubiti cijelu košnicu, već samo maticu. Pčele radilice će napustiti košnicu i pridružiti se drugoj.

Masovnim uzgajanjem pčela ubijamo i druge pčele

Med
ne proizvode sve pčele, a one koje proizvode, proizvode med u raznom kvalitetu
i kvantitetu. Kupovina meda od pčelara povećava potražnju i zalihe. Kada ima
više potražnje za medom, pčelari uzgajaju više medenih pčela.

Dok se broj ostalih vrsta pčela smanjuje (postoji 20,000 vrsta ukupno), broj populacije medenih pčela je porastao za 45% u zadnjih 50 godina. To nisu dobre vijesti.

Medene pčele su nastanjene u Aziji, Europi i Africi, ali su ih ljudi prije 9,000 godina transportirali kako bi ih pripitomili u cijelom svijetu. Lokalne pčele su se morale prilagoditi ili su bile prisilno istrebljene.

One
ne mogu da žive harmonično sa divljim pčelama. Vrste se međusobno natječu za
prostor i hranu, a komercijalno uzgajane pčele nekada prenose zarazne bolesti
koje su kobne za druge vrste pčela.

Kupovinom meda ne pomažete pčelama.

“Čuo sam da kupovinom meda pomažemo pčelama?”

Ovo
je netačna informacija. Pčele se iskorištavaju, i kupovinom meda se povećava
profit ljudi koji ih iskorištavaju i to im dozvoljava da tako i nastave raditi.

Pčelarstvo
nije prirodno. Ako želite pomoći pčelama, trebate obratiti pažnju na to kako
povećati njihov broj u prirodi, umjesto da potpomažete industrije kojima je
samo profit cilj.

Prirodni načini podržavanja pčela:

  • Posadite cvijeće u bašti koje pčele vole.
  • Izbjegavajte hemikalije i pesticide koji ubijaju pčele.
  • Napravite košnicu, ali ju prepustite pčelama.
  • Ako vidite pčelu koja je izmorena, unesite je u kuću i dajte joj malo šećera razmućenog u vodi kako bi joj povratili energiju.

Postoje li veganske zamijene za med?

Postoji mnoštvo alternativa da zasladite svoju hranu ili piće bez oduzimanja meda odpčela.

Agave sirup/nektar
Agave sirup se komercijalno proizvodi sakupljanjem soka iz biljke agave. Dolazi u mnogo različitih okusa, od onog koji je gust kao karamel pa sve do slatkih i laganih kao što je med.

Javorov sirup
Mnogi vegani preferiraju javorov sirup kao zamjenu za med, zato što se može kupiti u prirodnoj formi. Javorov sirup se dobija od smole šećernog javora, crvenog javora ili crnog javora.

Ječmeni sirup
Većina vegana opisuje ječmeni sirup kao najsličniji medu.

Melasa
Većina ne-vegana misli da nisu nikada probali melasu, ali često se nalazi u poslasticama. Gust je i ima okus šećera, i proizvodi se prerađivanjem šećerne trske ili repe.

Preveo: A.O.

Izvor:

https://academy.plantbasednews.org/blog/is-honey-vegan?fbclid=IwAR1A5FOVn16Yfar8mfxQXtfv__Ddnbpmw4R-4PDdxbiOGWqsRrfc3zb-I9c

Druženje & movie night uz free burgere

Razotkrivamo industriju koja najviše uništava Zemlju, a o kojoj je strah govoriti i organizacijama koje se bave zaštitom životne sredine. I sve to uz besplatne vegan burgere!

Dođite da se upoznamo ako već nismo prije i da pogledamo jedan od najutjecajnijih dokumentacionih filmova u svijetu koji postavlja važna pitanja i traži konkretne odgovore.

https://www.facebook.com/events/165933577660157/?ti=cl

Cowspiracy: The Sustainbility Secret je 
revolucionarni dugometražni dokumentarni film o okolišu koji slijedi neustrašivi Kip Andersen, dok otkriva uništavajuću industriju koja se suočava sa našom Zemljom – istražujući zašto su vodeće svjetske organizacije za zaštitu okoliša u strahu da pričaju o tome.

Uzgoj životinja je vodeći uzročnik pošumljavanja, potrošnje i zagađenosti vode, a koji su odgovorni za emisiju gasova više nego transportna industrija, kao i vodeći u uništavanju šuma, izumiranju vrsta, gubitak staništa, erozije površinskog sloja tla, “mrtvih zona” okeana, ali i svake druge okolišne bolesti. Lista se nastavlja, gotovo potpuno neupitno.

Dok se Anderson suočava sa liderima za zaštitu okoliša, otkriva zašto ustvari se odbija diskutovati o uzgoju životinja i poljoprivredi, sve dok ga upozoravaju ljudi iz ove industrije o riziku za njegovu sigurnost i život ako nastavi sa tim.

Ovaj dokumentarac, kao i Blackfish i An Inconvenient Truth, na humorističan i šokantan način otkriva kako farme životinja poražavajući imaju uticaj na ekologiju, i to na visokoj razini, ali i kako nudi put globalne održivoti rasta populacije.

7 stvari koje se događaju kada prestanete jesti meso

Ljudi pređu na biljnu ishranu iz mnogo razloga. Ti razlozi uključuju želju za gubitkom kilograma, za većom energijom, da smanje rizik od srčanih bolesti, da smanje unos lijekova… ima mnogo odličnih razloga za to.

1. Smanjit ćete upalu u svom tijelu

Ako jedete meso, sir i veoma procesuiranu hranu, šanse su da imate povišene nivoe upale u svom tijelu. Dok su kratkoročne upale (kao npr one nakon povrede) normalne i neophodne, upale koje traju više mjeseci i godina nisu. Hronične upale su povezane sa razvojem ateroskleroze, sa srčanim udarima, sa moždanim udarima, dijabetesom, autoimunom bolešću, pored mnogih drugih bolesti.

Suprotno tome, biljna ishrana je prirodno protuupalna, zato što sadrži vlakna, antioksidante, fitonutrijente, te sa mnogo manje upalnih okidača kao što su zasićene masti i endotoksini (toksina ispuštanih iz bakterija uobičajno pronađenih u hrani životinjskog porijekla). Studije su pokazale da ljudi koji pređu na biljnu ishranu mogu drastično smanjiti nivo C-reaktivnog proteina (CRP) (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/25637150), tj. indikatora upale u tijelu.

2. Vaše razine kolesterola u krvi će opasti

Povišen kolesterol u krvi je ključni faktor rizika za srčane bolesti i moždane udare, a to su dvije vodeće ubojice u Sjedinjenim Državama. Zasićene masti – prvenstveno one iz mesa, živine, sira, i ostalih proizvoda životinjskog porijekla – su glavni izvor našeg kolesterola u krvi. Kolesterol u našoj hrani također igra veliku ulogu.

Studije konstantno pokazuju da kada ljudi pređu na biljnu ishranu, da njihov kolesterol u krvi se snizi za 35 %. U mnogim slučajevima, to smanjenje je jedako onom koje je pronađeno kod terapija sa lijekovima, sa mnogo pozitivnih nuspojava. Ljudi kojima su potrebni lijekovi za snižavanje kolesterola mogu dodatno umanjiti svoj nivo kolesterola i rizik kardiovaskularnih bolesti prelaskom na biljnu ishranu.

Sveobuhvatna (whole-food) biljna ishrana smanjuje kolesterol u krvi zato što sadrži manji nivo zasićenih masti i zato što ne sadrži kolesterol. Nadalje, biljna ishrana je bogata vlaknima, koji ustvari smanjuju nivo kolesterola u krvi. Soja također igra ulogu u smanjenu kolesterola, za one koji je odluče uvrstiti u svoju ishranu.

3. Mikrobiomu ćete dati preobrazbu

Bilioni mikoorganizama koji žive u našem tijelu se kolektivno zovu mikrobiomi. Sve više se ovi mikroorganizmi prepoznaju kao krucijalni u našem sveobuhvatnom zdravlju: ne samo da nam oni pomažu variti hranu, nego oni i proizvode krucijalne nutrijente, treniraju naš imuni sistem, uključuju/isključuju naše gene, drže naš crijevni sistem zdravim, i štite nas od raka. Studije (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24652102) su pokazale da ovi mikroorganizmi igraju veliku ulogu u pretilosti, dijabetesu, aterosklerozi, autoimunim bolestima, upalnim bolestima crijeva i bolestima jetre.

Biljna ishrana pomaže u oblikovanju zdravog crijevnog mikrobioma. Vlakna u biljnoj ishrani potpomažu rastu “zdravih” bakterija u našem stomaku. S druge strane, ishrana koja sadrži malo vlakana (kao što je ishrana bogata mlijekom, jajima i mesom) kultiviraju rast bakterija koje povećavaju bolesti. Značajne studije pokazale su da kada svejedi/svaštojedi jedu kolin ili karnitin (koji se nalazi u mesu, živini, morskim plodovima, jajima i mlijeku/mliječnim proizvodima) želučana bakterija proizvodi supstancu koju jetra preobrazuje u toksin zvani TMAO (https://www.forksoverknives.com/tmao-a-toxic-substance-formed-when-you-eat-meat-can-make-you-dead-meat/#gs.LzSUKWXN). TMAO dovodi do pogoršanja kolesterolnih plakova u krvnim žilama i povećava rizik srčanih i moždanih udara.

Interesantno, ali ljudi koji su na biljnoj ishrani proizvedu malo ili nikako TMAO nakon obroka koje sadrži meso, zato što imaju potpuno drugačiji želučani mikrobiom. Potrebno je samo par dana da naše želučane bakterije promijene uzorak ponašanja –  beneficije biljne ishrane primjetne su veoma brzo.

4. Promijenit ćete rad svojih gena

Znanstvenici su pronašli izvanredno otkriće, a to je da ekološki i životni faktoru mogu uključiti i isključiti gene. Na primjer, antioksidanti i drugi nutrijenti koje jedemo u sveobuhvatnoj biljnoj ishrani mogu promijeniti izraz gena kako bi optimizirali način na koji naše stanice obnavljaju oštećenu DNA. Istraživanja su također pokazala da promjene životnog stila, uključujući biljnu ishranu, mogu umanjiti izraz kancerogenih gena kod muškaraca koji imaju nisko rizični rak prostate. Čak smo vidjeli da biljna ishrana, uključujući i ostale životne promjene, mogu produžiti naše telomere – kape na kraju naših kromosoma koje pomažu održati našu DNA stabilnu. Ovo može značiti da naše ćelije i tkivo stare sporije s obzirom da su skraćeni telomeri povezani sa starenjem i ranijom smrću.

5. Drastično ćete smanjiti šanse za dobijanjem dijabetesa tip 2

Procjenjuje se da 38 % Amerikanaca ima predijabetes – prethodnik dijabetesu tipa 2. Životinjski protein, posebno crveno i procesuirano meso, pokazano je u studijama i studijama da povećava rizik dijabetesa tipa 2. U populaciji Adventista, svejedi/svaštojedi imaju dvostruku stopu dijabetesa u usporedbi sa veganima, čak računajući i razliku u tjesenoj težini. Ustvari, kod ove populacije, konzumirajući meso jednom sedmično ili više u periodu od 17 godina povećava se rizik dijabetesa za 74 posto.

Zašto bi meso prouzrokovalo dijabetes tip 2? Nekoliko je razloga za to: životinjske masti, životinjsko (heme) željezo i konzervansi nitrata u mesu pronađeno je da oštećuju stanice pankreasa, pogoršavaju upalu, prouzrokuju povećanje težine, te mogu oslabiti način na koji funkcionira naš inzulin.

Drastično ćete smanjiti šanse za dobijanje dijabetesa tipa 2 tako što ćete izbaciti proizvode životinjskog porijekla i hraniti se sveobuhvatnom biljnom ishranom. Ovo je posebno istinito ako jedete cjelovite žitarice, koje veoma pomažu u borbi protiv dijabetesa tip 2. Tačno ste pročitali: ugljikohidrati štite od dijabetesa. Također, biljna ishrana može poboljšati ili čak preokrenuti/poništiti vaš dijabetes ukoliko je već dijagnosticiran.

6. Dobit ćete ispravnu količinu i ispravan tip proteina

Prosječni svejed/svaštojed u Sjedinjenim Državama dobija 1.5 puta više od optimalne količine proteina, od kojih je većina životinjski izvor.

Suprotno popularnom mišljenju, višak proteina nas neće učiniti ništa snažnijima ili mršavijima. Višak proteina se skladišti u tijelu kao mast/salo ili se pretvara u otpad, a životinjski protein je glavni uzrok viška kilograma, srčanih bolesti, dijabetesa, upala i raka.

S druge strane, proteini pronađeni u sveobuhvatnoj biljnoj ishrani nas štite od mnogih hroničnih bolesti. Nema potrebe da se prati unos proteina ili da se koriste suplementi u biljnoj ishrani; ako ispunjavate dnevne potrebe za kalorijama, dobit ćete i mnogo proteina. Ljudi koji su najduže živjeli na Zemlji, oni koji žive na “Blue Zones” (https://www.bluezones.com/#section-1) uzimaju otprilike 10 posto kalorija iz proteina, upoređujući ih sa onima iz Sjedinjenih Američkih Država koji uzimaju prosječno 15 do 20 posto.

7. Napravit ćete veliki uticaj na zdravlje naše planete i njenih stanovnika

Stočarstvo je krajnje štetno po našu planetu. Ubjedljivo je najveći uzročnih emisije izduvnih gasova i vodeći uzročnik iskoristivosti zemlje i vode, pošumljavanja, uništavanja života u divljini (divljih životinja), i izumiranja vrsta. Oko 7570 litra vode je potrebno da se proizvede 0.45 kg govedine u Sjedinjenim Američkim Državama. Naši okeani ostaju bez riba; prema nekim procjenama, okeani će ostati bez riba do 2048. godine. Trenutni sistem hrane, baziran na mesu i mliječnim proizvodima doprinosi gladi u svijetu – većina usjeva koji se uzgajaju u svijetu koristi se za hranjenje stoke, a ne ljudi.

Jednako je važno, životinje uzgajane za hranu su osjećajna bića koja pate, bilo da su su uzgajana na industrijskim farmama ili farmama nazvanim “humanim”. Konzumiranje biljne prehrane pomaže nam voditi suosjećajniji život. Na kraju, biti zdrav nije samo u tome koju hrana jedemo; također je i u našoj svjesnosti – u našoj svijesti o tome kako naši izbori utiču na planetu i sve one sa kojima je dijelimo.

Izvor: https://www.forksoverknives.com/7-things-that-happen-when-you-stop-eating-meat/#gs.fxwRT0dN

Veganska ishrana: Daleko od nekog prohtjeva

Heather Russell, Vegan Society nutricionista, objašnjava zašto cruelty free ishrana ne treba se posmatrati kao još jedna privremena ishrana.

U januaru mogli smo vidjeti mnogo vijesti koje se tiču privremenih ishrana. Ponekad veganska ishrana se stavlja u taj kontekst, što potpuno nije fer zato što takva ishrana nije neuravnotežena i nepraktična. Nadalje, donesena odlukom da se vodi veganski životni stil je ustvari motivisana predanošću da se izbjegne upotreba životinja koliko god je to moguće.

Razotkrivanje mitova u medijima

Russell koji je dijetetičar za Vegan Society želi prenositi korisne poruke efikasno, dok je cilj medijskog izražavanja često samo zabava. Čitajući članke koji sadrže poruke o veganstvu koje nisu korisne je frustrirajuće, zato što želi da se ljudima ponudi ispravna slika nutritivnog potencijala koji nudi biljna ishrana. Ljudi, koji iskreno žele da izbjegavaju upotrebu životinja, ne treba da misle kako je ta ishrana poput minskog polja, što je često tako prikazano u medijma.  Naravno ne mora tako to uopšte da bude. Možda je vrijeme da se stvari postave na pravo mjesto tako što ćemo otkriti par mitova:

Zdravlje kostiju

Uobičajna zabrinutost je da ukoliko se izbace mliječni proizvodi da je to loše za tvoje kosti. Mnogo faktora utiče na zdravlje kostiju, ali kalcijum je vjerovatno jedan od vitamina koji dobija najviše pažnje. Prelazak s kravljeg mlijeka i jogurta na utvrđene biljne alternative znači da održavate unos kalcija. (Raznovrsna i izbalansirana ishrana pomaže da se održe kosti zdravim, ali i vitamin K koji se nalazi u šparugama, kupusu, kelju, brokulama, špinatu, grašku, prasi i kiviju, također biti fizički aktivan pomaže zdravlju kostiju. Kalcijum i vitamin D rade zajedno da bi održali kosti zdravim, vitamin D pomaže da se apsorbuje kalcijum iz hrane. BMI ili Body mass Index tj. indeks tjelesne mase ukoliko je nizak dovodi do lahkog pucanja kostiju). 

Željezo

Rutinsko dodavanje željeza u ishranu nije neophodno za vegane. Da, postoji razlika u apsorbciji željeza iz biljaka i željeza iz životinja, ali se može održati dobar nivo željeza bez životinjskih proizvoda. Jedući namirnice bogate željezom iz biljaka u toku dana uključujući dobar izvor vitamin C u obrocima pomaže da se osigura tijelo dovoljnom apsorbcijom željeza. (Preporučena doza dnevnog unosa željeza je 8,7mg, ali za žene koje još uvijek imaju menstrualni ciklus taj unos nešto veći, tj. 14,8mg dnevno. Dobar izvor željeza su leća, leblebije, grah, tofu, indijski orah, chia sjeme, laneno sjeme, sjeme konoplje, košpice bundeve, suhe marelice i smokve, grožđice, quinoa i žitarice za doručak kao što su ovsane. Čaj, kafa i još neke supstanece iz biljne ishrane otežavaju apsorbciju željeza u tijelu. Dok s druge strane, vitamin C povećava apsorbciju željeza. Dobar izvor vitamina C uključuje, biber, brokule, kupus, prokulice, kivi, narandža, jagode, ananas, grejpfrut i sok od narandže.)

Omega 3 masti

Ukoliko ne volite ribu ili birate da ne jedete to, neće vam nedostajati omega-3 masti. Izbalansirajte svoju dnevnu ishranu uključivanjem veoma bogatog izvora omega-3 masti s kratkim lancem (ALA). I to jednostavno grickajući orahe ili dodavajući lanene sjemenke u svoja jela. Moguće je također koristiti u veganskoj ishrani i suplemente mikroalgi za dodavanje dugolančanih omega-3 masti (EPA i DHA) koje se nalaze u masnoj ribi, iako je još uvijek potrebno istraživanje da li to daje neke benefite po zdravlje. (Za dovoljan unos omega 3 masti potrebno je supena kašika chia sjemenski ili sjemenki lana, dvije supene kašike sjemena konoplje, ili 6 oraha dnevno.)

Dopuna / suplementi

Još jedna uobičajna zabrinutost o veganskoj ishrani jeste da je neophodno razmotriti suplementaciju ili dopunu suplementima. Kao opće pravilo, treba biti selektivan pri uzimanju suplemenata, ali postoje i razlozi zašto se oni preporučuju u određenim situacijama. U Velikoj Britaniji suplement vitamina D se preporučuje u toku jeseni i zime za sve. Za ljude koji su na  biljnoj ishrani, opcija za direktnu dopunu je da uzimaju vitamin i mineral napravljen za vegane koji pruža vitamine B12 i D, jod i selen. Ovo ne bi trebalo smetati onima koji su oduševljeni sa tanjirom bez ikakvih životinjskih proizvoda cijeli dan svaki dan.

Djeca vegani

Veganstvo, djeca i ishrana su emotivna kombinacija, i svako malo, mediji izbace neku tragičnu priču od veganskom djetetu koje nije uspjelo napredovati. Svaki roditelj, bio vegan ili ne, ima odgovornost da pruži djetetu ishranu koja im je potrebna za veliki početak života. Vegan Society i British Dietetic Association rade na tome da prenesu poruku da je dobro isplanirana veganska ishrana pogodna za zdrav život ljudi svih godina: https://www.vegansociety.com/society/whos-involved/partners/british-dietetic-association

Skupljajući nagrade…

Fresh beetroot lentil vegan burger with grilled eggplant, sun-dried tomatoes and guacamole sauce

Mnogo čitamo o riziku deficita u veganskoj ishrani, što čini da se ljudi osjećaju negativno oko cijele ove stvari. Razumijemo da je neophodno da se piše o zabrinutosti oko veganske ishrane, ali nama je cilj da to oblikujemo u pozitivan okvir kako bi pomogli ljudima da vide koliko mogu dobiti ukoliko odaberu da ne koriste životinje koliko god je to moguće. Na kraju krajeva, ako svi ne razumiju zašto neko želi biti vegan i kako to uraditi, onda ni oni ne mogu ni donijeti ispravnu odluku. 

Može se uvećati kvalitet unosa dnevnih namirnica koje uključuju mnogo zdravih namirnica kao što su cjelovite žitarice, voće, orašasti plodovi, grah i ostalo povrće. 

Vegani spašavaju živote i smanjuju loš uticaj na okoliš tako što jedu biljnu ishranu, ali naravno veganstvo je mnogo više od hrane na našem tanjiru. Biti vegan utiče i na odluku koja se odnosi na odjeću, toaletne potrepštine, okolinu i ostale stvari gdje je potrebno izabrati alternative koje ne sadrže ništa od životinjskog projekla. Proširivanje svog okvira suosjećanja nikad ne treba posmatrati kao neki hir.

https://www.vegansociety.com/whats-new/blog/vegan-nutrition-far-fad